Na današnji dan, prije točno petnaest godina, sudjelujući u osloboditeljskoj akciji, smrtno su stradali hrvatski vitezovi: Dragan Šumanović (1973.) iz Mandina Sela i Dragan Perić (1970.) s Eminova Sela.
Sjećam se dobro dana kada je s bojišta u selo pristigla vijest o pogibiji nekoga iz Mandina Sela. Sa sigurnošću se, u prvi trenutak, nije znalo o kome se radi. Svi smo strepili i potajno se nadali da vijest nije točna. Jer, tih dana na bojištima diljem Herceg-Bosne bili su i brojni Mandoseljani: naša braća, prijatelji i susjedi. Nažalost, nakon nekoliko sati, pristigla je tragična vijest: poginuo je naš Dragan. Istoga časa, obitelj ali i čitavo selo zavijeni su u tugu i bol.
Vrijeme polako prolazi, i danas, nakon desetljeća i pol, uspomena na ova dva hrvatska viteza, ne blijedi. Dokaz je turnir koji već pet godina organiziramo u spomen na naše vitezove. U to sam se mogao dodatno uvjeriti i prije par sati, posjetivši grob pok. Dragana Šumanovića na našem, mandoseljskom, groblju. Na grobu je položeno svježe cvijeće i na grobu su upaljene brojne svijeće.
Ne zaboravljaju se junaci! A rane koje su na srcima njihovih najbližih nastale 10. listopada 1995. godine, pogibijom ove dvojice sokolova, nikada neće biti zaliječene.
Stoga, sjetimo ih se često u molitvi, njih dvojice, ali i svih ostalih poginulih i nestalih hrvatskih branitelja, čijom žrtvom je nastala i obranjena Hrvatska i hrvatski narod u BiH.
Neka im je laka hrvatska gruda.
Počivali u miru Božjem! |