ANTE IVIĆ: „PUČANSTVO DUVANJSKE ŽUPE 1469.-1800.“

Monografija Ante Ivića ''Pučanstvo duvanjske župe 1469.-1800. Prilog: Matica krštenih don Antona Ljubosovića (1750.-1758.)” nedavno je izišla iz tiska, a svoju će promociju u Mostaru doživjeti potkraj ovoga mjeseca.  

Objavio ju je nakladnik Naša ognjišta iz Tomislavgrada, u sunakladništvu s Biskupskim ordinarijatom iz Mostara i Franjevačkim samostanom iz Fojnice. Izdavanje knjige potpomoglo je HKD Napredak. 

Zanimljiva je to i vrijedna knjiga, u kojoj autor piše o katoličkom stanovništvu na prostoru prostrane duvanjske župe koja je 18. stoljeću obuhvaćala područje Duvanjskog i Roškog polja, Šujice, Rakitna i Drežnice. Obrađeno je vremensko razdoblje od dolaska Osmanlija do početka 19. stoljeća. U navedenom razdoblju sagledani su različiti uzroci migracija stanovništva te napravljena usporedba agrarnih odnosa u Osmanskom Carstvu i susjednoj Mletačkoj Republici. Autor obrađuje i odnos duvanjskih zemljoposjednika prema katolicima, uvjete i način života ljudi, epidemije zaraznih bolesti. Ne propušta pisati ni o crkvenim prilikama i vjerskom životu. 

Nakon razornih ratova u 17. stoljeću uslijedio je demografska obnova ovog područja koje je bilo i tranzitno područje za povratak katolika prema području srednje Bosne o čemu govore prezimena, prvenstveno iz sačuvanih matičnih knjiga. Upravo najveći doprinos historiografiji kako ovih krajeva tako i općenito bosanskohercegovačkih Hrvata, jest objavljivanje sadržaja najstarijih sačuvanih matičnih upisa ne samo duvanjske župe nego i cijele zapadne Hercegovine, preciznije Mostarsko-duvanjske biskupije. Njoj je posvećen drugi dio knjige.

U tom dijelu knjige, Ivić piše o obilježjima matice koju je pisao don Anton Ljubosović, svećenik glagoljaš iz Roškog Polja. Ljubosovićeva matična knjiga je transliterirana sa zapadnog hrvatskog ćirilićnog pisma, u posljednjem stoljeću poznatijeg pod imenom bosanica ili bosančica. Tih 250 zapisa koja pripadaju razdoblju 1750.-1758. godine, autor je vrlo detaljno obradio i izvukao zaključke koji daju nove informacije o pojavi pojedinih prezimena na navedenom području. Time će sigurno zainteresirati sve one kojima su preci živjeli na području u trokutu Šujica-Roško Polje –Drežnica. 

U trećem dijelu autor opisuje pojavu i evoluciju prezimena, prilaže različite korisne izvore za genealoška istraživanja. Kao izvor poslužile su matice 17. i 18. st. sa šireg područja, i to župa: Fojnica, Kreševo, Kraljeva Sutjeska, Sinj, Livno, Rama, Uskoplje i Velika (Plehan u Bosanskoj Posavini). U prezimeniku stare duvanjske župe, Ivić je identificirao čak oko 650 prezimenskih inačica koje su se tu pojavile do kraja 18. stoljeća, a do 20. stoljeća taj broj je narastao na preko 1000. 

Studija Ante Ivića o duvanjskim rodovima i prezimenima u 17. i 18. stoljeću, vrijedan je prilog povijesti općenito hrvatskoga katoličkog puka na bosanskohercegovačkome ozemlju, u prvome redu, na prostoru stare duvanjske župe - piše recenzent dr. fra Robert Jolić, čime je preporučuje čitalačkoj publici, kako onoj znanstvenoj, tako i svima onima koji drže do svoje prošlosti i žele o njoj više doznati.