BLAŽUJ

Ako vas put odvede prema rubnim dijelovima Tomislavgrada, na samom njegovom izlazu u pravcu Šuice naići ćete na Blažuj. Selo je to koje je zbog svoje neposredne blizine Tomislavgradu te zbog neizostavne usmjerenosti na njega spominjano i kao prigradsko naselje. Pretpostavlja se da prvi spomen imena Blažuj seže još u davno 14. stoljeće, točnije u 1385. godinu. Iz ove godine, naime, potječu izvori u kojima se spominje jedan samostan Bosanske vikarije zvan Betuzae. D. Mandić smatra kako bi se taj latinski naziv trebao čitati kao Blazue što bi se odnosilo na Blažuj koji mi spominjemo. Ovu teoriju treba uzeti s rezervom zbog toga što na području Blažuja do danas nisu pronađeni ostatci nikakvoga samostana. Druga teorija smatra kako je spomenuto ime ilirskog ili hrvatskog podrijetla, od imena Blaž. U prilog ovoj tvrdnji ide i činjenica kako je 14. stoljeću u Bosni zabilježeno muško ime Blažuj.

Kako je već spomenuto, Blažuj je uvelike usmjeren na sam grad. To je razlog zbog kojega u selu nema škole, crkve niti bilo kakve institucionalne tvorevine. U selu je zastupljeno katoličko i muslimansko stanovništvo. Prema evidenciji koju redovito obavljaju fratri prilikom božićnog blagoslova kuća, na Blažuju ima oko 45 katoličkih domaćinstava u kojima se nalazi oko 150 župljana.

Kada je riječ o prirodnim bogatstvima i ljepotama Blažuj se može pohvaliti gajem, odnosno gustom borovom šumom koja se prostire poviše sela. Tu je također i izvor vode Seget, uređen kao odmorište koje ne prestaje mamiti brojne ljude željne odmora i opuštanja. Kao i većinu duvanjskih sela, i Blažuj su u potrazi za kruhom napustili brojni mještani te su otišli na rad u zemlje Zapada ili čak putem Amerike i Australije. Oni, pak, preostali za život zarađuju radeći u gradu, dok je poljoprivredna proizvodnja i uzgoj stoke sveden na minimum. Velik je broj Blažujana koji su znanstveno i poslovno uspjeli izvan granica rodnoga kraja. Ovdje je neizostavno spomenuti književnika, dramatičara, esejista i romanopisca Dževada Karahasana rođenog upravo na Blažuju. Nominiran za Nobelovu nagradu za književnost, predstavlja jednoga od najistaknutijih bosansko - hercegovačkih pisaca današnjice.

Blažujska studentarija je zastupljena u većini bosansko- hercegovačkih i hrvatskih gradova. Neki od njih planiraju izgraditi život u novim sredinama u kojima su se zatekli, dok je ipak veći broj onih koji se po završetku studija planiraju vratiti na rodnu grudu te je unaprijediti marljivim radom i novostečenim znanjem.