 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
ROŠKO POLJE |
|||
| Premda je pomalo divljačno, metereološki surovo i podosta hladno, Roško je Polje rijetko viđen biser nedirnute prirode i nepatvorene ljepote. Užitak je to za srce i dušu, istinski zaljubljenika u prirodu i pravi je raj za strastvene lovce. Roško Polje je naziv za malo poljce, koje je odvojeno od duvanjskog polja, ali njemu vrlo blizu i s njim povezano kroz čitavu povijest. Župu i područje Roška Polja sačinjava nekoliko sela ili zaselaka: Roško Polje, Krnjin, Hambar, Kosica, Vranjače, Vojkovići, Radoši, i Zaljiće. Polje je okruženo niskim planinama: na jugu Zavelimom, Livačkim brijegom, Mošnjačom, i Debelim brdom, na sjeveru Midenom, a na sjeverozapadu prostire se visoravan visoka 950-1000 metara. Polje je dugo 7,5 km, ali je vrlo usko. Površina mu je 6,6 km². Zanimljivo je da ovoj župi pripada i nekoliko kuća iz posuškog sela (i župe) Zagorje: Gašpari na lijepom vrelu i vodopadu Žukovice. Roško Polje jedna je od najstarijih duvanjskih župa, čije se ime spominje još u XVI. st. Veliki ratovi XVII st. gotovo su istrijebili stanovništvo tako da je, prema zapisima biskupa Dragičevića, došlo do pripojenja župi Duvno. No, ne zadugo. Već 1758 Roško Polje postaje ponovno samostalnom župom a katolički se puk na svoja pradjedovska ognjišta masovnije počinje vraćati početkom XVIII st. Prema pisanim dokumentima i povijesnoj gradi, najveće naselje, župa i cijeli kraj, ime su dobili po srednjovjekovnoj utvrdi Rog. Srednjovjekovni utvrđeni grad Rog, naime, spominje se prvi put još davne 1444 god. Ostaci mu se još mogu vidjeti podno Zavelima, a u blizini je i zavjetna crkvica podignuta u spomen na zaštitnika župe Sv. Ivana. Burna povijest XX. stoljeća uvelike je izmijenila sliku i život Roškog Polja. Ratovi su odnijeli na stotine mladih života, a škrta zemlja i bezdušne komunističke vlasti natjerali su ovdašnji puk da polovinom stoljeća krene u nezapamćen egzodus. Selili su tako Rožani od Tomislavgrada i Hrvatske, preko Zapadne Evrope i Amerike, pa sve do novog Zelanda i daleke Australije. U kratkom su vremenu nekad živa i napučena sela gotovo opustjela. Kao ilustraciju iseljeničke katastrofe spomenimo samo podatak da je u župi 1962. živjelo 3085 ljudi, a godine 2000. tek njih 896. Komunistička vlast nije podržavala bilo kakav razvitak kraja, tako da je u gospodarsko-tehnološkom smislu Roško Polje sve vrijeme živjelo kao i prije stotinu godina. Egzistencijalni napredak, međutim, svom su kraju donijeli brojni “gastarbeiteri” koji su zarađenim novcem oplemenili imanja i na pradjedovskim ognjištima sagradili velike lijepe obiteljske kuće. No, koliko god je takav odnos vlasti otežavao život žiteljima Roškog Polja, planirani izostanak gospodarsko-tehnološkog razvitka sačuvao je ljepotu i čistoću prirode. |
|||
 |
Tekst: www.zavelim.eu | ||
| Foto: Ante Đikić | |||
| 01.03.2011. | |||
|
|
 |