"DUVANJSKI NAČELNIK KAO PUTOKAZ"

U najnovijem, listopadskom broju Naših ognjišta (broj 384., str. 8.),  u svojoj stalnoj rubrici Teze i antiteze - mjesečno motrenje društvene zbilje, fra Mario Knezović napisao je izvrstan članak pod naslovom "Katolici d.o.o. – društvo s ograničenom odgovornosti". Među ostalim, napisao je i tekst s podnaslovom "Duvanjski načelnik kao putokaz", u kojem govori o proglašenju Ivana Vukadina najboljim načelnikom godine u BiH, od strane tuzlanskog lista „Novi front“ ali i njegovu odbijanju da primi nagradu baš na svetkovinu Velike Gospe 15. kolovoza.  

Duvanjski načelnik kao putokaz

         Ne poznajem načelnika Općine Tomislavgrad Ivana Vukadina. No, po djelima sam ga prepoznao. Jedna njegova gesta vrijedna je pozornosti u vremenu beskičmenjaka, slugana, izdajnika, plaćenika… Što se zbilo? Tuzlanski tjednik Novi front proglasio je u događaju "Osoba godine" načelnika Tomislavgrada Ivana Vukadina (HDZ) za najboljega općinskog načelnika u Bosni i Hercegovini za 2011. godinu. No, Vukadin je odbio ići u Tuzlu i na svečanosti, kojoj su uz ostale bili nazočni članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakir Izetbegović (SDA) i Željko Komšić (SDP), bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, te primiti Zlatnu plaketu iz ruku visokoga predstavnika Valentina Inzka. Kako ja ne bih naklapao o razlozima Vukadinove dobre odluke prenosim ono što je on o tome kazao: “Pravo mi je bilo čudno da se dodjela nagrade u Tuzli organizira na Veliku Gospu, blagdan koji slave svi katolici i gotovo svi Hrvati u BiH. Posebice u Tomislavgradu gdje za Veliku Gospu po tradiciji dođe više tisuća Duvnjaka rasutih po svijetu. Ja sam kao načelnik u neku ruku domaćin svima, pa bi uistinu bilo neukusno da kućni gazda, kada gosti dođu, ode u 'alašu', na neki tuđi dernek. Ako za značenje proslave Velike Gospe kod Hrvata i katolika ne znaju organizatori i njihovi gosti Komšić i Izetbegović, morao bi znati barem Valentin Inzko koji se deklarira kao veliki katolik. Umjesto svečanosti dodjele plakete mogli su na Veliku Gospu doći u neko Gospino svetište diljem BiH, pa nešto doznati o narodu o čijoj sudbini odlučuju. Zato ću ih sljedeće godine pozvati u Seonicu na Veliku Gospu. Tu bi Komšić mogao upoznati ljude koji ga nisu izabrali, ali ih zastupa.“ Eto, tako reče Vukadin. A pitam se gdje su taj dan na svetoj misi, jer Velika je Gospa, bili Komšić i Mesić ili su oni zbilja i dalje ostali dio bezlične „alaše“ kojoj je intelektualni domet susret na baščaršijskim ćevapima.