OTVORENJE GALERIJE VIRGILIJA  NEVJESTIĆA U TOMISLAVGRADU

U petak, 1. srpnja, s početkom u 18 sati, u spomen-bazilici u Tomislavgradu, svetom misom koju će služiti oci karmelićani iz Zagreba, službeno započinju ovogodišnji (desetodnevni) Dani sv. Nikole Tavelića.Nakon svete mise, s početkom u 20 sati, u Franjevačkom samostanu bit će upriličeno i službeno otvorenje Galerije Virgilija Nevjestića, kao stalne postave djela ovoga velikana likovne umjetnosti.

U nastavku možete pročitati i tekst, pod naslovom "Duvanjski se dječak vratio u Duvno", službeno objavljen u prigodi otvorenja ove galerije.

Tekst: Ivica Šarac

30.06.2011.

Duvanjski se dječak vratio u Duvno

Nitko 22. studenoga 1935., kada se rodio dječačić na Kolu kod Duvna, nije mogao ni pomisliti da će četrnaest godina provesti u Zagrebu, a četrdeset dvije u Parizu, u središtu svjetske umjetnosti. Tko je tada mogao nazrijeti da će ovaj seoski dječačić izrasti u velikoga grafičara, slikara i pjesnika? Nakon svršene duvanjske gimnazije studirao je i diplomirao u Zagrebu na Akademiji likovne umjetnosti, u klasi Marijana Detonija, a 1966. svršava specijalni odjel za grafiku. Osobno će priznati da su presudan utjecaj na njega imali učitelji Ivo Šebalj i Albert Kinert, koji su ga znali "usmjeriti i podučiti
kao sina". Sljedeće godine, na poticaj povjesničarke umjetnosti Mladenke Šolman, u svojoj trideset trećoj godini odlazi u Pariz i tu ostaje do svoje smrti 25. kolovoza 2009.

O svojoj prvoj godini boravka u Parizu rekao je: "Kao i Kristu bila mi je to užasna godina:' ZaljubIji-
vanje i zajednički život s mladom odgojiteljicom Danielle Brikar, podrijetlom lionskih buržuja, doni-
jet će pozitivan preokret u umjetnikovu životu. Uspon na pariškoj umjetničkoj sceni počinje otkupom
Virgilijevih grafika u francuskoj Nacionalnoj knjižnici i osvajanjem ugledne naqrade.Grand Prix Biella" za grafički rad u Italiji. To će mu omogućiti put po Italiji i posjet raznim galerijama i muzejima.

Francuska mu je država dodijelila atelje na omiIjenome mu Montparnasseu 1971. godine. Povlači
se u samoću svoga ateljea i posvećuje se posve grafičkomu, slikarskomu i pjesničkomu radu, jer, kako reče: "Ne može se u isto vrijeme biti paradni konj i onaj koji ore." Sam kupuje tiskarsku prešu, koja ga je stajala kao mercedes. Tom će se prešom koristiti gotovo čitava radnog vijeka.

Zapošljava se u Francuskome institutu za restauraciju umjetničkih djela (IFROA). Vodio je i posebnu školu za restauracije fresaka u Saint-Savin sur Gartempeu. Osnovao je 1987. godine u Parizu .L'academie Virgile", gdje je predavao poseban tečaj grafike.

Tijekom četrdeset godina gravirao je više od 11000 ploča i stigao do grafičkoga savršenstva.

U njegovim se djelima isprepleću ono realno, pjesničko i nadrealno. Grafička igla na bakru, kist u
uljanoj boji, olovka na papiru bili su sredstvo njegova izražavanja. Sedamdesete godine su godine
njegova najvećeg uspona. U 1972. godini nastaje i njegov jedinstveni grafički mega-projekt "Le Jour-
nal du Vagabond" (Dnevnik skitnice). Na 365 ba krenih ploča i četiri ploče za četiri godišnja doba
nalazimo njegove dojmove, komentare, metafore, mnogobrojne susrete, život u kavanama, na ulica-
ma, putovanjima itd.

Početkom sedamdesetih izlaže u zagrebačkoj galeriji "Forum" i u Francuskome kulturnom institu-
tu. Dobio je Vjesnikovu nagradu .Josip Račić" 1974. godine. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, Milanu, Parizu, Bostonu, Tokiju. Firenci, Londonu, Rimu, Den Haagu, Bruxellesu, Vancouveru i New Yorku.

Godine 1974. tiskao je mapu uz poeziju A. B. Šimića na francuskome i zapaženu mapu .Vaqabond
au Paradis" (Skitnica u raju). U 1976. godini dolazi mapa .Au Seuil de l'Oubli" (Na pragu zaborava). To bibliofilsko izdanje proglašeno je najljepšom francuskom knjigom u domovini. Godine 1980. izdaje
svoju ilustriranu zbirku pjesama "IBI, ljubavi moja". Likovno je opremio zbirku pjesama Mile Pešorde:
"Slušam tvoj glas". Objavio je i bibliofilska izdanja pjesama D. Tadijanovića, S. Čuića i eh. Baudlairea. Vrlo ga je pogodila agresija na Hrvatsku i BiH. Svojim nastupima na francuskome radiju i na stranicama Figaroa iznosio je pravu istinu. Na izložbi u Nacionalnoj i sveučilišnoi knjižnici u Parizu devedesetih je podastro četiri mape pod naslovom "Praskozorje - u počast hrvatskome narodu".

Davne 1953. godine kao dječak Virgilije je napustio duvanjski kraj. Dolazio je i odlazio, željan no-
voga znanja i svjetske umjetnosti. Od 25. kolovoza 2009. znanje mu više nije potrebno, a nastanio se
kod Tvorca umjetnosti.

Dobar dio njegove umjetnosti nalazit će se kao stalna postavka u Franjevačkoj galeriji u Tomis-
lavgradu. Godinama su franjevci nastojali načiniti prikladan prostor, a Virgilije je navraćao. Prostorom je bio oduševljen i zaželio da njegova djela govore u tome prostoru o umjetnosti i ljepoti ljudskoga iskustva i stvaranja. Zaželjeli smo da Virgilije osobno otvori tu galeriju, ali neizlječiva nas je bolest pretekla. Ipak, zahvalni smo Virgilijevim bratićima da su nam ovo omogućili. Zadovoljni smo da bar dio njegova rada i života ostaje među nama u ovoj galeriji, da duvanjski dječak ne zaboravi svoje tisućljetno Duvno.