NOVOGODIŠNJE DRUŽENJE U GRLIMA

Ima već poprilično godina kako se 3. siječnja Mandoseljani okupljaju, druže i uz dobro jelo i čašicu pića proslavljaju početak nove godine. Zadnjih nekoliko godina zborno mjesto našega druženja je šumarska kuća u Grlima. Tako je bilo i danas, kada nas je (barem se meni tako čini) bilo ipak nešto manji broj nego prošlih godina. Razlozi: hladnoća, recesija ili nešto treće? No, bez obzira na sve, tradicija se održala i danas smo se okupili gore. Jer kako kažu: bolje izgubiti selo, nego običaje.

Počeli smo se okupljati oko podneva. Odmah na dolasku valjalo je probati suhomesnate delicije s tavana i sušara. Uz to, bilo je lipoga vina (i crnoga i biloga) i dobre rakije. Moj kum je donio i domaće ramske šljive. Kaže da je baš na Novu godinu izbio kod ženinih u Ramu i da su mu dali i za puta ali da su zalihe malo manje nego prošle godine. Veli, napravili su za ovu godinu samo 900 litara nadaleko poznate ramske šljive. A da zet nije dobar, k'o da bi otkidali od svoje (male) zalihe i njemu dali za ponit.

Kad smo malo zajili (dobro, neki su malo više), kartaši su se zbili u četvorke i raširili po čitavoj prostoriji. Ne sjećam se da je i jedne godine ovoliko kartaša bilo na ovome mjestu. Gdje si se god okrenuo, svatko je držao karte u rukama. Lipše bi bilo da smo se družili vani uz vatru. No, što ćete?! Hladnoća je većinu zbila u kuću, uz toplu peć.

Najvrjedniji je bio naš Dane, koji je nekoliko sati, na velikom minusu, strpljivo pripremao svoj specijalitet - gulaš na jošaničko-austrijski način (uzeo je najbolje recepte za gulaš iz ženine kuhinje i iz Spitalla). I odlično ga je pripremio. Gulaš je bio fenomenalan. Stoga, Dane zaslužuje pohvalu za svoj trud. Kako ne bi ostali gladni, istovremeno je drugi kuhar (Mladen Bičin) pripremao kiseli kupus s koljenicama. Rezultat: ni kupusa nije ostalo baš puno. Mesa nije ostalo nimalo.

Cijenjeni posjetitelji našega portala, kako bi istina o današnjem druženju u Grlima na vrime dospjela do vas, morao sam ranije izvući do civilizacije i interneta. A dok pišem ove retke, Grlima odjekuju zvuci gange: „Oj, Mandino Selo moje…“.

Ako Bog da i dogodine se vidimo 3. siječnja u Grlima.