TEČAJEVI ZA NEPISMENE           

Nepismeni građani obučavani su na tečajevima za nepismene. Polazak tečajeva bio je obvezatan. Člankom 4. Navedeno je kako se u tečajeve za nepismene mogu upisati i osobe starije od 50 godina. Na tečajevima za nepismene bili su dužni poučavati poučavatelji. Poučavatelji su morali imati jednaku školsku spremu i dokazanu sklonost ka radu na opismenjavanju i radu na školi kao i poučavatelji na pomoćnim pučkim školama. U seoskim mjestima gdje nije bilo dovoljno poučavatelja osnivali su se tečajevi za poučavatelje. U ove tečajeve mogli su biti primani i zreli seljaci/seljanke koji su svršili pučku školu.
                Iz popisa pomoćnih škola i pomoćnih učitelja za duvanjski kraj za školsku godinu 1942./43. (čuva se u arhivu Ministarstva narodne prosvjete NDH u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu) navedeno je 12 sela u kojima rade pomoćne škole/tečajevi za nepismene. Među navedenim selima nema sela koja pripadaju pučkoj školi u Mandinu Selu. Ovo iz razloga jer je u Mandinu Selu postojala državna pučka škola.
                Na ovom mjestu donosimo popis sela (i poučavatelja) u kojima su bile organizirane pomoćne škole/tečajevi za nepismene, na kojima su radili poučavatelji:

(Ulomak iz monografije "Sto godina osnovne škole u Mandinu Selu 1911.-2011.", Zagreb - Mandino Selo, 2010., str. 69.)