Do prije dvadesetak godina svim se duvanjskim selima razlijegala muka goveda i blejanje ovaca. Dolaskom rata, a posebno nakon njega, započelo je pomodarstvo i brzo „smicanje“ blaga. Jer, svi smo se nekako pogospodili. Svi bi jeli domaće meso i pili mlijeko, a ne bi u štalu. Smrde nam i krave i ovce. A ne smrde kotleti i odresci... No, dobro. Ovo pišem samo kao uvod priči, koja ne bi bila ni po čemu zanimljiva da se dogodila prethodnih desetljeća.
Naime, pred kućom Ante Šarca, začula se jutros ovčja bleka. Pogledom kroz prozor ukućani su imali vidjeti odavno rijetko viđen prizor u našem selu: po travi je razigrano skakutalo malo, crno-bijelo janje. No otkuda janje u selu, kad se uzgojem ovaca kod nas ne bavi nitko, niti ih itko drži već poodavno. Nakon par poziva, razjašnjeno je i otkud se pojavilo. Naime, sinoć je nestalo s farme Mire Matića, iz Borčana, i za divno čudo, preživjelo je hladnu noć, ali i vukove, kojih je prije par dana, samo ispod Srđana, primijećeno devet. Vjerojatno se sklonilo bliže kućama i preživjelo. Uskoro je stigao i vlasnik i, nakon nimalo jednostavne potjere po selu, janješce je uhvaćeno i vraćeno u matično stado. Kamo i pripada. |
