| |
|
|
|
MIHAELIN VUKOVAR |
 |
Mihaela Vukadin (2004.) učenica 1. razreda područne osnovne škole Ivana Mažuranića iz Mandina Sela, napisala je ovaj rad samostalno, na 19. obljetnicu pada Vukovara, potaknuta tužnim scenama vukovarske tragedije, koje je pratila na televizijskom programu, skupa sa svojom bakom.
S obzirom na njenu dob, nevjerojatno je kako Mihaela opisuje stanje u ovome napaćenom i razrušenom hrvatskom gradu.
U nastavku donosimo prepisan njen sastav, kao i presliku originalnog teksta.
|
| VUKOVAR |
| BEBA JE NAŽALOST ISTEGNILA PAPKE DJECASU JADNA BILA PLAKALA ZA MAJKOM JERSUJI VOJNICI BILI JADNI LJUDI NISUMOGLI OSTATI U SVOJIM SKROVIŠTIMA VOJNICI SUJI BILI ZLOČESTI BILI SU LJUDE KAKO SE SVE MOGLO DOGODITI ALI NIJE TO SVE IMA JOŠ NEŠTO VOJNICI SU SLAVILI POBJEDU I VESELILSE I SLAVILI KUĆESU BILE RASPADNUTE LJUDI SVAŠTA GOVORE MENE JE STRAH VUKOVAR JE CJELI RASPADNUT KUĆE STRAHOTA PUNOBIJENI I POKOPANI LIJEPO SU SLOŽILI KRIŽEVE LIPI ČEMPREZA SRBI NAŠIM OTELI ORUŽJE NAŠI SU SAMO IMALI PUŠKE I PIŠTOLJE I STARE ODJEĆE A SRBI SPREMILISE ZA RAT ONI SU IMALI SVEORUŽJE BOLNICAJE BILA U PODRUMU ALI U STAROM PODRUMU 7000 OPERACIJA A SAMO DVA DOKTORA ZA OPERACIJU JEDAN ČOVJEK JE CJEL BIJO KRVAV A JEDAN JE ČOVJEK JE LEŽAO NAKREVETU I ON ZAKLOPI OČI I PADE MINA ČOVJEK JE OSTAO ŽIV SRBI SU HRVACKU ZASTAVU VATROM ZAPALILI |
 |
Tekst : Mihaela Vukadin |
| 28.11.2010. |
| |
|
| |
|
|
|
