Iznimno je zanimljiva i poučna priča koja govori o sinu siromašnih, ali dobrih i pobožnih roditelja. Dječak svojim roditeljima bijaše najveća nada, sreća i radost. Ali je nažalost voljeni sin rano i iznenada teško obolio ostavši potpuno slijep kad je imao tek tri godine. Roditelji su vodili svog slijepog sina različitim liječnicima, no pomoći nije bilo. A onda je jedan od liječnika rekao tužnoj majci: "Gospođo, tu pomaže samo Bog i Gospa."
Od tada su roditelji prestali tražiti liječničku pomoć. Pouzdali su se samo u Boga i Blaženu Djevicu Mariju. Molili su, postili i činili pokoru za ozdravljenje svoga sina koji je bio slijep već sedam godina. Tako su jednoga dana majka i sin pošli na hodočašće u jedno Gospino svetište čvrsto vjerujući da će Majka Božja pomoći. Majka je desnom rukom vodila svoje slijepo dijete, a u lijevoj je ruci držala krunicu. Išla je bosa pa su joj noge krvarile, ali se na to nije obazirala.
Nakon dva sata naporna putovanja stigli su u svetište pred Marijin oltar. Majka je kleknula i žarko molila kao nikada do tada. I najednom je sin uskliknuo od radosti: "Majko, majko, ja sada vidim. Vidim tebe, vidim Majku Božju." Majka je odmah zagrlila svoga sina. Dugo je plakala od ganuća i radosti zahvaljujući pritom Bogu i Gospi. Dječak je ostao dobar i uzoran kršćanin. Postao je svećenik koji je držao zanosne propovijedi o Blaženoj Djevici Mariji. Propovijedao je više puta kako mu je Marija pomogla da progleda. Tako je svoju ljubav i pobožnost prema Mariji prenosio i na svoje slušatelje kojima je propovijedao. |