NEDJELJNA PRIČA: KRŠTENJEM OSIGURAVAMO SVOJE SPASENJE

Jedan je naš katolički misionar u Africi došao na kratak odmor na obalu uz jezero Njasa. Odmah su ga puni sreće i radosti okružili urođenici, crnci. A njihov stari poglavica bio je posebno sretan kad mu je misionar rekao da poslije njega dolazi drugi misionar koji će sve poučiti kršćanskoj katoličkoj vjeri.

 Zatim je jedan stari crnac kleknuo na zemlju i pljeskao rukama od radosti vičući na svom materinjem jeziku: "Samo dođi, oče! Mi te radosna srca očekujemo. Ti ćeš biti veliki kralj u našim kućama i srcima. Ti nas učiš i usmjeravaš putem koji vodi prema Bogu, našem Stvoritelju i Spasitelju. Gledaj, moja je kosa prije bila crna, kao i moja koža; moja leđa bila su ravna kao stup, a sada su kao luk. Uskoro će moja duša ostaviti ovo tijelo, ali ja se radujem što dolaziš. Moraš me pokrstiti prije nego mi duša ode iz tijela."

 Velika je čežnja za Bogom bila u duši siromašnog crnca. On je bolje od mnogih stanovnika Europe shvatio što znači sveto krštenje. Znao je da se njime osigurava spasenje. Znao je da krštenje briše sve grijehe: istočni grijeh u kojem se rađamo i osobne grijehe, sve kazne za grijehe vremenite i vječne. Po krštenju postajemo djeca Božja, baštinici neba i članovi svete Katoličke crkve, zato smo dužni živjeti kao djeca Božja.

 Po krštenju dobivamo tri bogoslovne krjeposti: vjeru, ufanje i ljubav, a to su temeljne krjeposti i smisao krštenja za praktični život krštenika.

 "Tko bude vjerovao i pokrstio se,

bit će spašen; tko ne bude vjerovao,

bit će osuđen. "

(Mk 16,16)