NEDJELJNA PRIČA: SAVJEST

Jednoga su jutra na nekoj milanskoj uličici našli mrtva čovjeka koji je te noći ubijen. Oko njegova se tijela brzo skupilo mnogo radoznalih ljudi, a među njima je bio i njegov ubojica želeći se što jednostavnije i lakše prikriti. U dvorištu ubijenoga čovjeka otkinuo se pas. Nekoliko je trenutaka brižno njuškao da bi potom nasrnuo ravno na ubojicu svoga gospodara. Nemilo ga je grizao i lajao režeći. Nije ga puštao dok ga stražari nisu silom otrgnuli, a ubojicu odveli u pritvor. 

Nešto se slično odigrava u srcu svakoga čovjeka. Naime, ako čovjek ne posluša glas svoje savjesti - a to je Božji glas u nama - nego sagriješi, onda se njegova savjest pretvara u takva psa koji čovjeku ne da mira ni danju ni noću, nego ga bez prestanka grize i "reži" na njega. 

Bog je ostavio i toga "psa" u našoj duši iz ljubavi prema nama, da nas spasi. Ovim nemirom Bog želi da se grješnik što prije pokaje za svoje grijehe i popravi jer kako kaže u Svetome pismu: "Nema mira grješnicima" (Iz 48, 22).

(sv.Ambrozije)

Savjest je Božji glas u nama.
Nemoralno je raditi protiv vlastite savjesti.
Glavno je pravilo savjesti:
"Čini dobro, izbjegavaj zlo. "
lli još preciznije:
"Ovo moraš činiti (jer je dobro),
ono ne smiješ činiti (jer je zlo)!"