MANDINO SELO
Duvanjsko naselje podno Ljubuše

Imena sela koja tvore ovu župu prvi put susrećemo u tim oblicima tek u tursko vrijeme, u popisu katoličkog stanovništva od biskupa fra Pave Dragičevića. Godine 1743. biskup Pavao Dragićević dovrši je, svoj krajem 1741. u Livnu započeti popis katoličkog pučanstva u tadašnjem bosanskom pašaluku, koji je obuhvaćao današnju BiH. Popisom nije obuhvaćena istočna BiH. Dostavio ga je Kongregaciji za širenje vjere u Rimu gdje se čuva u arhivu spomenute kongregacije. Popis je pisan na latinskom jeziku, a donosimo ga u prijevodu. Popis počinje riječima: U ime Bože. Amen. Opis mjesta ili naselja u župama Duvanjske biskupije te Bosanske u onome dijelu kojim vladaju Turci. Tu su (popisana) domaćinstva i broj Kristovih vjernika što su živjeli u tim (domaćinstvima) za vrijeme rečene vizitacije presvijetloga i prepoštovanoga fra(tra) Pavla Dragićevića, duvanjskog biskupa i apostolskog vikara navedenih mjesta. To sam ja niže potpisani, njegov tajnik, koliko je moguće vjerno izvršio kako slijedi.

      4.1. Popis biskupa Dragićevića (1743.)  

   Pregledom tablice vidimo da, osim Markovića, niti jednog od navedenih prezimena, danas u Mandinu Selu, nema.  

1. Popis biskupa Bogdanovića (1768.) 

   Ovaj popis potječe od drugog bosanskog vikara fra Marijana Bogdanovića, 25 godina nakon prvoga.  Svoj prvi službeni pohod Duvanjskoj biskupiji, odnosno Bosni, počeo je u župi Posušje 27. svibnja 1768., a završio u Sarajevu 9. prosinca iste godine.
U navedenoj godini Mandino Selo u 10 katoličkih domaćinstava broji 85 odraslih i 42 malodobnih – u svemu 127 duša. Za 25 godina broj katolika povećao se za 50 duša. Neka domaćinstva su nestala, javljaju se druga.
Biskup Bogdanović navodi da je 1768. Mandino Selo bilo sjedište tada goleme duvanjske župe: tu je duvanjski župnik imao malenu, neuglednu župnu kuću.

4.3. Popis fra Petra Bakule (1867.) 

   Slijedeći sačuvani popis imamo tek stoljeće poslije: fra Petra Bakula napravio je i izdao šematizam cjelokupne hercegovačke franjevačke provincije (tada kustodije). Na stranici 138. i 139. nalaze se podaci koji obrađuju župu Seonica, u sklopu koje se nalazilo Mandino Selo (do 1917., osnutka današnje župe Kongora). Bakulin popis bilježi postojanje 15 kuća i 86 stanovnika.

1. Šematizam Franjevačke provincije iz 1873.  

    
Radi zanimljivosti, važno je prikazati i tablicu s prikazom brojnosti ostala dva naroda – Srba i Muslimana, koja su živjela tada (1873.) na prostoru (današnje) župe Kongora. Na prvi pogled vidimo da se u Mandinu Selu ne spominju Muslimani (v. dolje.).

1. Šematizam 1882.  

1. Šematizam 1892. 

1. Rezultati popisa pučanstva u BiH 1910.

   Rezultate je objavio Statistički odjel Zemaljske vlade u Sarajevu 1912. O kotaru Županjac govori se na str. 320.-325.  

1. Rezultati popisa pučanstva u BiH 1991.  

   Ovo je bio posljednji službeni (državni) popis pučanstva. Prema ovome popisu na području današnje župe Kongora živjela su 2 384 stanovnika, od toga 2 180 Hrvata.

  
Prema ovome popisu iz Mandina Sela u inozemstvu "privremeno"radi 66 radnika i 33 člana njihovih obitelji (ukupno 99). Nažalost, nakon Domovinskoga rata ovaj broj je i veći.

1. Žitelji prema popisima 1879.-2001. 

    Izvor: Statistički zavod u Sarajevu (1879.-1991.)

1. . Broj žitelja 2001.-2008. 

  
Izvor: Župni ured Kongora: „Lib“, broj 1.-8., 2001.-2008.