MANDINO SELO
Duvanjsko naselje podno Ljubuše

9.1. Pisani spomen sela

   Najstariji sačuvani pisani spomen Mandina Sela datira iz 1633. godine. O njemu je  pisao fra Robert Jolić Jolić, u listu "Naša ognjišta", svibanj i lipanj 2007. godine, god. XXXVI, br. 5. (340.) i br. 6. (341.)
Naime,  zabilježeno je u sidžilu (= sudski protokol, zapisnik) da je pred kadijom u Mostaru izjavu dao zimija (=nemuslimanski podanik, raja) Janko, sin Bogdanov, nastanjen u Mandinu Selu, u nahiji Duvno. Selo se spominje iste godine još jednom. Naime, zabilježeno je kako su dva kršćanina, Oruč i Nikola, nastanjeni u Mandinu Selu, dužni 780 akči nekom hadži-Hasanu. Kadija je presudio da moraju vratiti dug, te je sve to, uz nazočnost svjedoka, upisano u sidžil.

   U 17. stoljeću u selu je bilo muslimana, o čemu svjedoči ljetopisac frapavao Šilobadović. On piše kako je harambaša Marko Harar, sa svojom ženom, 7. travnja 1666. godine doveo troje turske čeljadi iz mandina sela te ih nakon toga, vjerojatno, prodao u roblje.
Makarski biskup, fra Marijan Lišnjić, navodi da je 1670. godine Mandino Selo bilo jedno od rijetkih naseljenih mjesta na Duvanjskom polju, a u njem su živjeli i katolici.

  Danas u Mandinu Selu ima muslimana, ali to su noviji doseljenici. Godine 1813., prema popisu biskupa Miletića, u Mandinu Selu nije bilo ni muslimana niti pravoslavnih.

       9.2. Škola

   Škola je napravljena još za Austro-Ugarske Monarhije, 1909. godine. U početku je to bila dvokatnica. Na gornjem katu bile su prostorije za nastavno osoblje (učitelje), a na donjem su bile učionice. Napravljena je uglavnom zaslugom seoskog glavara Jove Bilanovića.
Oko 1946./47. škola je srušena i ozidana je današnja zgrada, jednokatnica. Ima dvije učionice

      9.3. Groblje i kapelica

   Koliko je staro groblje, ne zna nitko. Što se tiče novijega doba, znamo da se 6. svibnja 1974. krenulo u akciju ozbiljnijega uređenja groblja. Izliven je zid visok 30 cm, a onda na njega postavljena željezna grada visoka 110 cm.
Kapelica je napravljena 1986. godine.

      9.4. Bunarevi i vrela

   Za opskrbu Mandina Sela iskopan je 1937./38. Šarčev bunar. Dugo vremena odatle se vodom služilo cijelo selo.
Godine 1987. napravljen je i ograđen bazen na Jurnjovači. 

      9.5. Struja, asfalt, telefon

   Struja je u Mandino Selo došla tek potkraj 1971. godine.
Prvi telefoni u selu su proradili tek 1986. godine (tek nekolicina brojeva). Nekoliko godina  kanije (1991.), izgradnjom centrale u Kongori, najveći dio sela je uveo telefonske priključke u svoje kuće.
U rujnu 1982. prošao je asfalt ispod Mandina Sela, Lipe i kroz Kongoru, do škole. Podlogu od pijeska (tampon) i pripremne radove za asfalt izvelo je poduzeće Hercegovina-putovi iz Gruda,  a asfalt su postavili djelatnici Livno-putova.

U lipnju 1997. asfaltirana je Seserova ulica, do kuće Mirke Šarca i kuće Stipana Majića – Baje. Te iste godine, u rujnu, asfalt je prošao i Markovića ulicom, do kuće Frane Vukadina i napravljen spoj do kuće Stipana Majića.
Godine 2004. završeno je asfaltiranja Ivića ulice. Time bi asfalt prošao kraj svih kuća u selu (ostaju samo Rezine kuće).

     9.6. Trgovine

   Nakon 2. svjetskog rata u Mandinu Selu je postojala mjesna zadruga – Dom. Otvorena je 1949. godine. U njemu je najviše radio Stanko Galić, te Jovan Važić.
Dugo vremena (od 1970.) u svojoj kući trgovinu je držao pok. Grgo Šumanović.