U selu je počelo kolinje ili, po domaći, klanje krmadi. Donedavno, dok smo svi dohranjivali svinje u krmčarima, u ovo doba selom bi se sve prolamalo od krmske skike i majstorske vike,: „Drži ga za nogu! Pazi da te ne udari!“
Sada je stvarno rijetkost pronaći takav primjer. Većina nas se pogospodila i izravno na farmama kupujemo zaklane svinje koje potom takve dovozimo i obrađujemo kod kuća.
No, jutros sam, sasvim slučajno, naišao kod Joskanovića, koji su svoja tri komada držali i hranili po domaći, u krmčaru. Tomo mi, u svom stilu dobaci: „Niti krmad imaju šta jist, a nemamo ni mi šta. Stiglo je vrime klanja“.
Kako je i običaj, svi smo, naravno, odmah po dolasku (za sritnu rađu) popili po rakijicu a majstori su, bez prekida, vješto radili svoj posao.
Kako je priko dana dosta toplo, savjetujemo svima koji su klali da dobro lože u sušarama, kako se meso ne bi pokvarilo, i ako Bog da, da nam ga fino osušena serviraju na stolovima za Božić. Isto tako, svima onima koji se ovih dana spremaju na ovu rađu savjetujemo: pripazite prste i nemojte vele pretjerivati sa prekomjernom konzumacijom svinjskih proizvoda. I naravno, obvezno odnesite meso na kontrolu kod veterinara. |