Većina Mandoseljana, ako ne i svi, završili su poslove oko klanja krmadi. Nakon ovog prvog, „krvavog“, dijela, sada je na redu druga faza, iliti, soljenje i sušenje mesa. E, tu se pokazuje pravo umijeće. Jer, ako meso sad ne uredimo i ne pripremimo kako triba, uzalud smo sve radili. A nećemo imati čime ni goste dočekati za Božić (ne računa se naknadna kupovina iz Prodexa i ostalih trgovina).
Za one koji ne znaju pravilno osoliti i osušiti meso, ili blaže rečeno, nisu u tome vješti, spas je u velikim sušionicama mesa, prije svega mislim na onu u Crvenicama. No, to nije to, ako ne dimi ispod krova vlastite sušare.
Da i danas ima vještih ljudi koji to rade po dosadašnjim, starim regulama, svjedoče fotografije, koje smo načinili tijekom posjete jednom obiteljskom gazdinstvu u selu (iz objektivnih razloga nećemo navesti o kome je riječ). Lijep prizor za sve, pogotovo za naše ljude koji su daleko od svog rodnoga kraja. Ovo neka vam bude pozivnica da obvezno navratite za Božić i probate meso, sušeno na domaćoj bukvi i, na daleko poznatoj, duvanjskoj buri. |