"ŠĆETIN VRAN"

PRIČA NAŠIH OGNJIŠTA: Šćetin Vran

Mandoseljani su obično stasiti i jaki muškarci, ima, doduše, iznimki koje potvrđuju pravilo, ali većina ljudi koji se rode i odrastu na mandoseljskome zraku raspolaže snagom koja se u modernoj literaturi susreće samo u romanima o Asterixu i Obelixu. Jedan Mandoseljan koji je i bez čarobnoga napitka imao natprosječnu snagu bio je pokojni Šćeta.

Šćeta je kao dijete nakon Drugoga svjetskog rata igrajući se zaboravljenom bombom izgubio jednu ruku, a ona druga, „zdrava“ je tom prilikom isto jako oštećena, pa je vjerojatno zbog toga dobio nadimak Šćeta. Njegovo krsno ime malo tko zna, možda tek netko od njegove djece koje je sa svojom Cebarkom imao, čini mi se, sedmero. A ni djeca nisu bila sitna, Cebarkin kruh je, doduše, bio najbolji u selu, ali je bilo i drugih potreba pa je Šćeta radio ono što je najbolje znao da bi svojoj obitelji omogućio normalan život.