SVETI NIKOLA

Draga djeco! 

Napišite i pošaljite svoje pismo svetom Nikoli. Slobodno mu recite koliko ste bili dobri i ove godine i kome ste sve pomagali. I, naravno, svoje skromne želje.

… jer priča nam kaže da je sv. Nikola živio u davna vremena u šumi, pored jednog sela gdje su živjela i bogata i siromašna djeca. Bogata su bila jer su imala roditelje koji ih vole, dovoljno hrane i prijatelje. Ali nisu imala igračaka a ni obuće. Samo jedan par čizmica. Ipak su djeca vrijedno svaki dan čistila i pazila svoje čizmice, a na Nikolin imendan bi ih posebno lijepo ulaštila i stavila u prozor. A Nikola bi navečer prolazio i u svaki prozor u kome je bila lijepa čizmica stavio bi jednostavnu drvenu igračku koju je sam napravio. Ali, godine su prolazile i Nikola je bivao sve stariji. Više na svoj imendan nije mogao ići u selo i donositi igračke, a mame nisu htjele da im djeca budu tužna ako ujutro nađu praznu čizmicu. I zato je svaka mama u tom malom selu stavila u čizmicu ono što je našla u kući. Kako su bili siromašni, to su bile jabuke, orasi, bomboni zamotani u šarene papiriće. A djeca su se probudila i bila sretna jer su već imala dovoljno igračaka a slatkiši su ih razveselili. 

Prije nego što položite zapečaćeno pismo na prozor još ćete morati ulaštiti čizmu kako bi zabljesnula na prozorskoj dasci. I ne stavlja se čizma samo zato da bi Nikola, i svi oni koji na Zemlji obavljaju taj posao u njegovo ime, imao u što staviti darove, nego i stoga da se podsjetimo da se za svoju sreću treba malo i potruditi, jer čizma i glavu čuva, ali i »nosi« čovjeka kroz život prepun susreta u kojima kap dobrote može promijeniti nečiji život.