VARAŽDINCI POSJETILI NAŠE SELO

Tomo mi nedavno ispriča zanimljivu štoriju o dvojici Varaždinaca (Dino i Luka), koje je upoznao u jednom popularnom duvanjskom kafiću. Tada su mu kazali kako se planiraju popeti na najveći vrh Herceg-Bosne, na planinu Čvrsnicu. Slijedom toga, donosimo zanimljivu priču o ovoj dvojici živopisnih Varaždinaca. Jedan je fotograf i radi na cruiserima, a drugi vodi privatnu tvrtku. U slobodno vrijeme bave se planinarenjem.

Pivu po pivu, uz brojne zanimljive priče koje im je tu večer Tomo pričao, pohvalio im se i o konobi koju gradi i, na rastanku, obećali su mu da će sutradan, na proputovanju prema Blidnju, svratiti u Mandino Selo. Obećanje su i održali. Naspavali su se u prirodi, na čistom duvanjskom zraku (šator su razapeli na Segetu) i sutradan su Dino i Luka svratili u selo kod (novog) prijatelja Tome. A on ih je, kao dobar domaćin lipo dočekao i pogostio. No, kada im se požalio na veliku staru draču, koja raste uz konobu, koju planira posjeći ali ne zna kako, Dino i Luka su mu obećali da će kao iskusni alpinisti oni to učiniti ali tek za nekih petnaestak dana, po povratku sa turneje. I doista, popeli su se na Čvrsnicu, „skoknuli“ do Crne Gore (Durmitor i Tara) i Foče, i sinoć su se ponovno našli u Mandinu Selu, i sve to posjetili sa vjernom i neuništivom „pilom“ – Renaultom 4. A i sinoć su, barem prema Tominoj izjavi, noćili vani - šator su, naime, bili razapeli na Mandinoj gradini (Tomo ih i večeras poziva kod sebe kući, no tko zna gdje će zanoćiti).

Današnje prijepodneva iskorišteno je za druženje i odmor u konobi. Tomo je svojim gostima iz Varaždina pripremio odličan domaći sač, a naravno sve je bilo zaliveno velikim količinama karlovačke pive. No, družba je družba a služba je služba. Negdje iza 13,00 sati započela je višesatna akcija sječenja stara drače. Momci su se stvarno pokazali vješti i negdje pred sam mrak uspješno je završen ovaj, nimalo lak i bezopasan, posao. A nije bilo zgodno. Drača je narasla između dvije kuće i trebalo je sačuvati krovove od oštećenja. Brojni ogranci su otpiljeni i još je preostao središnji dio, koji će biti uklonjen uz pomoć šumarskog vozila s kranom. Završetkom ovoga posla, druženje je nastavljeno u konobi a Stojan i Tomo su dragim gostima zapjevali i njima dragu i znanu pjesmu: „Ja sem Varaždinec, Varaždinec, domovine sin…“ Mislim da bi ovo mogao biti početak jednog divnog prijateljstva.