ZAPISI IZ KRUMPIROVA RETKA

Okišilo se zadnjih mjesec dana pa u Duvnu k'o u Engleskoj: svakodnevno pada kiša, priroda buja, sve se zeleni… Kako je krenulo, još nam samo fali da prihvatimo engleski običaj poslijepodnevnog ispijanja čaja pa u nas skoro kao na  najvećem europskom otočju. No, šalu na stranu!

Uobičajeno je u našem kraju, negdje polovicom travnja posaditi krumpire, koji potom, najkasnije do polovice svibnja (zavisi od vremena) prispiju za okopavanja, a par dana nakon toga i za ogrtanja. No, kako već napomenuh na početku, zbog česte kiše i velike mokrine ovdašnji seljaci, koji istina, sade male količine (za sebe i svoju obitelj) muku muče kako stići okopati i ogrnuti krumpire. Nedavno čuh od jednog prijatelja, koji je, pritisnuh ovom nevoljom odlučio istovremeno, okopati i ogrnuti krumpire. Veli: „Dodijalo, ja i moji iziđemo s motikama na njivu, mokro, pa opet počne padati kiša pa nas brzo potjera u kuću. A mi sutradan, za lipa vrimena na njivu, „skastismo“ se, pa odjednom okopasmo i ogrnusmo. I eto mu sad. Nek' pada koliko 'oće.“ Vjerojatno je ovakvih slučajeva bilo još.

P.S.

I tijekom današnje posjete ovdašnjim kopačima, ponovno naleti kiša, odgodi rađu na pola sata ali kopači se „prigoriše“ i završiše svoj posao.