ZIMSKA NEDILJA

Već par dana razmišljam kako bi bilo dobro napisati par redaka na temu nedilje u Mandinu Selu, gdje bih, ukratko, objasnio kako Mandoseljani provode ovaj sveti dan. Istina, tekst koji slijedi ne može se sadržajno svrstati pod rubriku novosti, ali eto, to ćemo učiniti ovaj put.

Svaka nedilja, pogotovo ova, kad smo dobro zašli u ovo hladno godišnje doba, kad imamo sniga i mećave, koji pokazuju pravu draž duvanjske zime, za svakog od nas doživljava se na svoj način.

Za većinu, nedilja ima svoj raspored, koji se sastoji u dosta sličnosti. Svaki Mandoseljanin odlazi na svetu misu. Neovisno o satnici, na ranu (8 sati), ili na kasnu (11 sati), odlazak na svetu misu u našu župnu crkvu u Kongori svima nam je sveta dužnost. Oni koji idu na ranu misu, po povratku odlaze na benzinsku postaju u selu, gdje kroz druženje skraćuju vrijeme do ručka. Tako je već godinama. A oni koji idu na kasnu misu nemaju vremena za odlazak do benzinske, već poslije svete mise idu kući na ručak i, eventualno, kasnije na kavu u grad.

Ali, svima nam je zajedničko – okupljanje na obiteljskom ručku. A kod svih (ili gotovo svih) u ovim hladnim, zimskim mjesecima, na nediljnom zimskom jelovniku je domaći kiseli kupus, sa svinjskim rebarcima, krvavicama, koljenicama, nogicama… Naravno, uz ručak se popije i čašica (ili dvije) dobrog crnog, hercegovačkog vina, koje (zimskom) ručku daje poseban ukus. Dragi čitatelju ovih redaka, vjerujem da ti je taj okus poznat. U slast!