NOVOSTI    
       

"NAŠI RATNICI"

Duvnjaci ratnici i branitelji svoga doma, svoje zemlje i svoje domovine. Bože moj, koliko li je bilo ratova u kojima su ratovali Duvnjaci. Ratovali su pod tuđinskim barjacima, u vojničkim redovima stajali su jedan uz drugoga pripadnici različitih naroda jezika i vjera. Često u tuđoj vojnoj odori, u vojskama kojih zapovjednici bijahu stranci, kojih jezik naš Duvnjak nije razumio. Ratovao je tamo gdje je bilo teško i krvavo. Mnogi svoje živote ostaviše daleko od svoga doma i svoje domovine. Mnogima ni danas se znamo mjesto njihova posljednjeg počinka.

U posljednjem - Domovinskom ratu, Duvnjaci su ratovali za svoj dom, svoju domovinu. Rat se vodio na njegovoj - djedovoj i očevoj zemlji. Odjeven je u svoju odoru, nosio je svoju pušku, slušao zapovijedi na svome hrvatskom jeziku. Ratovao je pod svojim hrvatskim barjakom i s hrvatskom pjesmom odlazio na bojište. Ovoga puta nije odlazio na daleka, strana ratišta. Prvi puta sve mu je bilo njegovo i sve mu je bilo jasno: ratuje na svojoj zemlji, brani svoju obitelj i svoj dom, selo, groblje, crkvu, polje, grad, svoje susjede i svoj hrvatski narod. Odlazili su mandoseljski/duvanjski ratnici /branitelji na bojišta diljem hrvatske države i svoje uže domovine Bosne i Hercegovine.

Često su na bojište odlazili, a da ih nitko nije zvao. Srce ih je vodilo tamo gdje je bilo potrebno i teško. Mnogi su odlazili bez ikakve 'računice' za sebe. Glavno je bilo obraniti sebe i svoje, pa neka košta - šta košta. A koštalo je! Mnogi su svojim životom platili našu slobodu. Mogli su, a nisu, otići negdje na sigurno. Mogli su, a nisu, skloniti se negdje u neku zapadnoeuropsku zemlju i čekati kraj rata.

Između časti, rodoljublja, čovjekoljublja i bogoljublja i bježanja na sigurno, izabrali su ono prvo. Sebe nisu štedjeli: 117 duvanjskih branitelja, hrabrih vitezova, svoje živote položili su za svoj dom, svoju domovinu, za nas.

Nikada ih ne smijemo zaboraviti.

    Ante Vukadin

 

Početak Domovinskog rata u BiH, taj petak, 3. travnja 1992. godine, osvanuo je kao oblačan i tmuran dan. Oblaci i magla tada se nisko spustiše na Duvanjsko polje. I Nebo je bilo tužno. I Nebo je kazivalo da nam predstoji teško vrijeme, vrijeme puno neizvjesnosti i boli. Tako je i bilo već na samom početku. Taj travanj 1992. godine uzet će 27 života duvanjskih vitezova, koji su stali na branik Domovine da obrane svoj narod i svoje domove. Krvavi su bili i idući mjeseci te 1992. godine, ali i 1993., 1994. i 1995. godine. Dragan Šumanović i Dragan Perić, koji stradaše 10. listopada 1995. godine, bijahu posljednji Duvnjaci koji dadoše svoje mlade živote za slobodu hrvatskog naroda.Do kraja rata, do listopada 1995. godine, krvava brojka će se popeti na 117 poginulih duvanjskih vitezova, najboljih hrvatskih sinova i kćeriju, koji svoje živote dadoše za našu slobodu.

I brojni Mandoseljani su, bilo kroz postrojbe HVO ili HV ugradili svoj nemjerljivi dio u stvaranju hrvatske države i u obrani hrvatskih ognjišta i prostora. Na ovaj način, kroz ovu foto-galeriju, koju nazvasmo „Naši ratnici“ želimo sačuvati uspomenu na sve njih koji su časno i odgovorno branili svoj dom, svoju vjeru i svoj narod. A svima njima, koji poginuše za nas, neka im je laka hrvatska gruda za koju su se žrtvovali.

      Ivica Šarac
Galerija - "NAŠI RATNICI"
       
P.S.

Galerija još nije kompletirana, jer nismo dobili slike od svih "Ratnika". Kako budemo dobivali slike, tako će mo proširivat galeriju. Molimo sve koji to još nisu učinili da to učine što prije.

Svoje komentare vezane na temu ove galerije možete ostaviti ovdje!